svakako trku neću otrčati kao ostale trke u životu nego kao pokušaj zabave i preživljavanja dva-u-jedan, i samo ću moliti boga da bude što više sporih veterana ili vojnika i policajaca u čizmama pa da imam s kim da se družim kaskajući po 5'20''/km da baš ne budem zadnji jer bih u tom slučaju verovatno odustao i pobegao nazad nekim sporednim putem da ne bih mučio ambulantu da vozi za mnom i da se ne sramotim u cilju kao oni penzioneri zbog kojih dve kolone psuju ceo svet jer je tri sata (dugo traju dečije trke) zatvoren saobraćaj na putu.
slično sam se osećao kada sam tek počeo i trčao prve trke, sa veteranima mi je bilo super jer sam praktično od prve trke bio na podijumu iako je to bila sasvim respektivna 40+ kategorija, no kada sam se prvi put prijavio da umesto veteranske egzibicije od 1km trčim seniorsku uličnu trku na 5km, bogme je bilo "gusto".
samo mi je bilo da me ne uberrunduju i da utrčim u peti krug pre nego što oni budu finiširali zadnji ciljni pravac i srce mi je bilo puno k'o kuća kada sam uspeo.
jutros sam znao da imam da radim na poslu pa nisam hteo da se ničim dodatno mučim ujutru nego sam rešio da očistim i podmažem e-city i e-mtb što je na kraju ispalo solidno fizikalisanje obzirom da su oba oko 30kg pa se trebalo s tim čudima boriti, mogao sam i na pijacu nekom istovarivati džakove krompira, možda bih bolje prošao.
popodne ta sahrana, stotinu mladih ljudi, nestvarno i nemoguće da se opraštaš od nekog kome si roditelj mogao biti i tako ga i gledao celog života.
groblje je prošireno u visinu po parcelama/livadama iznad grada i negde na pola puta je onaj električni fijaker koji nosi kovčeg počeo da odmiče, valjda je podešen na 5 km/h pa su otpozadi neki stariji počeli da zapomažu da malo uspori, obrni okreni opet me život podseća na sutrašnju trku, napred stari Ja koji je bio napred a pozadi sutrašnji Ja koji će da se nada da će što više njih pući nakon prva 2km uzbrdo pa da će moći ikoga da stigne do cilja.
Nema komentara:
Objavi komentar