Evo nekoliko mogućih primera:
🐌 Puževi – kopneni puž prosečno ide oko 0.03 do 0.05 km/h, pa bi mu trebalo 20 do 30 sati za kilometar. Dakle, i sporiji od našeg ritma.
🐢 Kopnene kornjače (npr. grčka kornjača) idu 0.3–0.6 km/h, što je upravo oko 1 km za 1.5–3 sata — idealno se uklapa u tvoj opis.
🐜 Mravi (ovisno o vrsti) prelaze od 0.3 do 1 metra u minuti, dakle oko 0.02 do 0.06 km/h, što znači 16 do 50 sati za kilometar — previše sporo.
🦥 Lenjivci se na zemlji kreću oko 0.24 km/h, pa bi im trebalo 4 sata za kilometar — opet sporije, ali u istom duhu.
Dakle, najbliže tvojoj brzini (1 km za 2 sata) bili bi kopnene kornjače, naročito kada se polako kreću i povremeno zastaju.
Životinje, uključujući pčele, nemaju nikakav koncept ljudskog vremena, ni satova, ni „letnjeg računanja vremena“. Njihov biološki ritam (cirkadijalni ritam) sinhronizovan je sa prirodnim ciklusima svetlosti i mraka, ne sa onim što ljudi zovu 6:00 ili 7:00.
Dakle, kad ljudi pomere časovnike, pčelama se ništa ne menja — Sunce izlazi i zalazi u isto vreme kao i juče, svetlost se pojavljuje u istom ritmu, i one na osnovu toga izlaze iz košnice.
Jedino gde ima indirektnog efekta je preko ljudskih aktivnosti:
ako pčelari promene vreme kad otvaraju košnice ili kad ih prevoze, to može uticati;
ako ljudi u blizini menjaju vreme košenja, prskanja, saobraćaja itd. — to može poremetiti insekte.
Ali ne zbog pomeranja časovnika, nego zbog promene ljudskog ponašanja.
Znači — pčele ne „kasne“ ili „žure“ jer je sat pomeren, nego zato što ljudi više ne rade iste stvari u istoj fazi dana.
Tvoj instinkt je tačan: to je površno napisana tvrdnja koja meša biološki ritam sa društvenim kalendarom.
Nema komentara:
Objavi komentar