A zatim da posljednjeg dana akcije nakupujem neke salame i konzerve za kutni ljubimce i da to odnesem jednoj ženi,tu dva kvarta dalje koja također stalno hrani gradske životinje, a uskoro odlazi u penziju pa će joj svaka pomoć biti sve potrebnija.
Kako sam krenuo, shvatio sam da imam neke čudne bolove u oba gluteusa koje sam samo primećivao juče no evo treći dan nakon trke su još jači iako ih ne povezujem sa trkom.
Ovo bi trebalo da bude jedino od bicikle, a i bicikla je bila puno lakša nego inače i prekjuče i juče.
Čak i da mi se dupe prehladilo što već samo po sebi zvuči pomalo smešno, jer kako da se prehladiš tamo gdje ti je motor, opet ne vidim kako se to pojavilo toliko kasnije.
Uglavnom, kako sam nastavio da pešačim razmišljajući da ni šest kilometara za sat vremena nije ništa manji uspeh nego deset ako bih trčao, primetio sam oštar uskolociran bol negde na vrhu pete odnosno dna ahilove tetive, na samoj površini kože i pomislio - uhh ove patike nisam nosio dva dana nego neke druge malo veće, da li je moguće da sam na trci zaradio žulj a da ću to tek sada da primetim?
Idem tako, brzo-hodam 6,5 prosek, bol je nekako isti, pokušavam da pomerim nogu napred-nazad u patici i ništa se ne menja.
u parku naiđem na jednu kratku nizbrdicu i rešim da potrčim da još jednom proverim u kakvom su stanju noge i odjednom hop taj bol nestane a kamenčić mi se premesti negde ispod pete!
vidi vraga, uopšte nije žulj!
a što je najzanimljivije čim sam prvi put primetio taj mali bol, ja sam nakratko zastao, pogledao taj deo pete, napola izvukao nogu iz patike i vratio je nazad.
međutim ništa se nije pomerilo i to je bila detaljna potvrda da je ipak žulj.
ali eto nije bio.
na pet minuta sam izašao iznad smoga, jer sam sasvim slučajno otišao na pravi deo grada odakle dolazi vetar, i tako mi se isplatilo onih preostalih dva sata kroz smog.
računica je jasna.
Nema komentara:
Objavi komentar