naravno zainteresovan šta li sam to propuštao, krenem da pretražujem o kakvom se dodatku radi i skontam da je to senzor brzine koji se stavlja na glavu (hub) točka i okretanjem šalje signal u Edge "radi preciznosti".
još piše kako su mnogi primetili razliku jer im Edge krade kilometre a tek sada imaju "pravu" dužinu (?)
tu ja pitam da li je moguće da zbog krivudanja (recimo na strmim usponima) može taj senzor da pokazuje VIŠE, umesto da pretpostavljamo da Edge pokazuje manje, i nakon par matematičkih objašnjenja evo presude:
GPS vs. senzor brzine – zašto podaci nisu isti
Zanimljivo je koliko se precizno može objasniti razlika između GPS-mjerne dužine i one koju prijavi senzor brzine na točku.
Naizgled, oba mere isto – pređenu distancu – ali u praksi postoji suptilna, a vrlo realna razlika.
1. GPS „pojednostavljuje“ putanju
GPS, čak i kada snima jednom u sekundi, ne registruje svaku mikropromenu pravca.
On beleži niz tačaka i zatim između njih povlači prave linije.
Međutim, točak bicikla u stvarnosti opisuje blago talasastu liniju, naročito kada:
vozač ide uzbrdo i „njihanjem“ drži balans,
pri usponima vozi izvan sedla,
ili jednostavno „zmijuca“ po neravnom terenu.
Ako bismo to opisali matematički, stvarna dužina puta je integral zakrivljene linije, dok GPS praktično meri zbir dužina tetiva između tačaka uzorkovanja.
Rezultat je da GPS skraćuje stvarnu dužinu – jer kriva nikada nije savršeno pravolinijska.
2. Kolika je razlika u praksi
I mala amplituda njihanja može dodati primetnu razliku.
Zamisli da prednji točak osciluje levo-desno svega 20 cm, s „talasom“ na svakih 2 metra.
To povećava stvarnu dužinu za oko 2,5 % u odnosu na idealnu pravolinijsku stazu.
Na usponu od 5 km to znači čak oko 120–130 m više puta koji su točkovi zaista prešli.
Zadnji točak pravi nešto „čistiju“ liniju, ali i on nije idealno ravan.
3. Zašto senzor brzine meri „mehaničku istinu“
Senzor brzine (poput onog koji dolazi u kompletu s Garmin Edge 1040) broji svaki obrtaj točka, dakle meri stvarnu putanju točka, sa svim mikropromjenama.
GPS, naprotiv, daje geometrijsku dužinu između tačaka, odnosno „izravnanu“ verziju puta.
Zato senzor ponekad pokazuje nešto veću distancu – ali to nije greška, to je zapravo tačniji odraz onoga što su točkovi uradili.
4. Gde se razlika najviše vidi
Na strmim, sporim usponima – amplituda njihanja je najveća, a uzorkovanje GPS-a relativno grubo.
Na MTB i gravel terenima, gde se stalno menja pravac.
U urbanim područjima, gde signal često skače između zgrada.
Na ravnom, otvorenom putu – razlika je zanemarljiva (manje od 0,3 %).
Zaključak
Ovo je zapravo razlika između dužine prave krive i dužine njenog niza tetiva.
GPS merenje daje pojednostavljenu verziju puta, dok senzor brzine meri pravu, fizičku dužinu koju je točak prešao.
Zbog toga će, u tehničnijem terenu ili pri usponima, podaci sa senzora uvek biti za nijansu „duži“ – ali i realniji po pitanju dužine putanje, ali ne i dužine uspona.
Nema komentara:
Objavi komentar