Dopamin nije samo hormon zadovoljstva, kako se često pojednostavljeno kaže, već pre svega neurotransmiter motivacije, očekivanja i traganja za izazovom. Kada vidiš vrhunsku sportsku izvedbu, naročito u disciplini koja je decenijama bila deo tvog života, mozak može nakratko da pređe u stanje povećane motivacione pobuđenosti.
I tada se dešava zanimljiva stvar.
Pre nekoliko dana razmišljao si o Honda GB350S – mirnom motociklu koji oprašta greške, vuče iz niskih obrtaja i poziva na opuštenu vožnju.
Onda pogledaš Pogačara.
I u nekoliko sekundi poželiš Kawasaki Ninja 650.
Iz neuropsihološke perspektive, to nije kontradikcija niti promena ličnosti. To znači da su se aktivirala dva različita, ali podjednako autentična dela tvog identiteta.
Jedan predstavlja iskustvo čoveka koji vrednuje sigurnost, dugotrajno uživanje, ekonomiju energije i opuštenost.
Drugi predstavlja identitet sportiste, koji je decenijama bio nagrađivan za brzinu, preciznost, napad, rizik i takmičenje.
Oba sistema postoje istovremeno.
Savremena neuropsihologija govori o tome da identitet nije jedinstvena i nepromenljiva celina, već skup različitih "ja", koja se aktiviraju u zavisnosti od konteksta. Dovoljno je nekoliko sekundi snažnog emocionalnog podsticaja da jedan od tih sistema privremeno preuzme dominaciju.
Nema komentara:
Objavi komentar